Ovaj tekst sam htjela objaviti nakon hodnje za ms, ali potaknuta današnjim Dnevnikom HRT-a objavljujem ga danas.
Zato, lijepo je da se ljudi druže, da se javnost upozna s onim od čega sve ljudi pate, ali kad to služi za krajnju svrhu hranjenja predebele guske (čitaj farmind), onda hvala ja ne bih.
S obzirom da već godinama pratim rad ms društava (namjerno
ću pisati ms društava malim slovima), znam što ta društva predstavljaju, što
rade i kako rade.
Drago mi je da su ljudi koji su nedavno oboljeli entuzijasti
po pitanju senzibiliziranja društva o postojanju jedne takve bolesti.
Hmmm, kakve ono bolesti???? No dobro, te neke bolesti kojoj
ne znamo uzrok, ne znamo lijek, ali znamo, naravno da ima sto lica, tisuću
lica….
Dakle kad se organiziraju ovakve akcije, bilo kod nas, bilo
u svijetu i prikupljaju se sredstva za istraživanje ms-a velika većina ljudi
koji ovu temu prate sa poznavanjem udruga i ekipa unutar udruga, zna da tu nema
istraživanja o uzroku. Istražuju se lijekovi, istražuje se kako što bolje
prodati „lijek“ koji ne liječi jer ne zna što bi trebao liječiti.
E sad vjerojatno svi koji čitaju što napišem znaju da ja
vjerujem da je CCSVI uzrok ms-a, barem onog ms-a kojeg su meni
dijagnosticirali. Također znaju što smo sve pokušavali da liječnike, ali i
ostalu javnost upoznamo sa CCSVI. Isto tako znate da su svi ti pokušaji i sav
trud minorizirani, zahvaljujući društvima ms u Hrvatskoj, lokalno, ali i ms
društvima u svijetu, globalno.
Zašto? Ovo je retoričko pitanje, a svi znamo zašto. Zato što
se baš zato mogu organizirati šetnje, hodnje i slično za ms, jer oni koji to
podržavaju jako dobro znaju da financiranjem takvih događaja obvezuju ljude na
suradnju s neurolozima, a oni su znamo svi, „sponzorirani“ za svoj rad od
farmaceutskih kuća…….i tako se vrtimo u krug, neurolozi davanjem dijagnoze ms,
stvaraju bazu za regrutiranje vojske vjernika u „svemogući lijek“ za ms.
Društvo je sretno jer pogle koliko ljudi će doći hodati za
ms……
Član društva ms se postajalo tako da se moralo donijeti u
društvo zahtjev za učlanjenjem koji je morao ovjeriti neurolog…..unatoč svemu
recimo, moj zahtjev ne postoji u društvu ms, ali ja imam iskaznicu….kako onda
znamo koliko je članova, a koliko je oboljelih?
U Hrvatskoj se već godinama financira formiranje baze
oboljelih od ms-a, nitko ni danas ne zna koliko je ljudi s tom dijagnozom…..i
tako prolaze godine i sve je više ljudi s tom dijagnozom, za koju ne mogu niti
biti sigurni da je prava, jer isto tako su im mogli reći, Parkinson, Alzheimer,
ALS, psihoza, Diskus hernia i sl……ovisi kako je u tom trenutku pao grah vama i
dijagnostičaru.
Zato, lijepo je da se ljudi druže, da se javnost upozna s onim od čega sve ljudi pate, ali kad to služi za krajnju svrhu hranjenja predebele guske (čitaj farmind), onda hvala ja ne bih.