Vitamin D3

Vitamin D3

Nekoliko desetljeća unatrag zanimanje za D vitamin povezivano je s metabolizmom minerala i izgradnjom kosti. Novija istraživanja pokazuju puno širi spektar biološkog djelovanja koji još nije potpuno istražen. Zbog tih novih spoznaja poraslo je zanimanje za novootkrivene učinke D vitamina.
Primarni izvor vitamina D nije prehrana. On nastaje kemijskom fotolizom u koži. Kada ultravioletna svjetlost B (UVB) prodre u epidermis kože, apsorbira 7-dehydrocholesterol, metabolit kolesterola, koji se tada pretvara u vitamin D3 kalciferol. On je biološki inaktivan i metabolizira se u jetrima u 25(OH) D kalcidol, koji je glavni oblik D vitamina za procjenu razine u krvi. Kalcidol je također biološki inaktivna supstancija. Konačni korak u sintezi D vitamina je pretvorba kalcidola u bubrezima u biološki aktivni hormon 1,25 OH 2D kalcitrol.
Postoji ukupno pet oblika D vitamina. Dva najvažnija su vitamin D2 (ergokalciferol) i vitamin D3 (cholekalciferol), pa kada se spomene vitamin D, to podrazumijeva vitamin D2 ili D3 ili oba.
Vitamin D2 sintetiziraju biljke, a D3 sintetizira se u ljudi pod djelovanjem ultravioletnog svjetla B (UVB) valne dužine od 270 do 300 nm. Primarni izvor D vitamina stvara se uz pomoć sunca, pa ga neki nazivaju "vitaminom sunca".
Goli ljudi u Africi akumuliraju najviše 10 000 internacionalnih jedinica (IU) na dan. Samo izlaganje suncu nikada D vitamin ne dovodi do toksične razine u krvi. Srednji metabolizam D vitamina zahtijeva razinu kalci-ola 25 OH D u krvi od 100 do 125 nmol/L.

Količina D vitamina u čovjeka koja se stvara pod utjecajem sunca ovisi o sljedećim čimbenicima: dobi, boji kože, površini kože eksponirane suncu, dobu godine, dobu dana, oblačnosti, prisutnosti magle, onečišćenju zraka, duljini ekspozicije suncu i geografskoj širini.U hladnoj klimi poput one u sjevernoj Europi ili sjevernoj Americi prosječna dnevna akumulacija je daleko ispod prosječnih potreba, jer je u tim krajevima tijekom pola godine proizvodnja vitamina D uz pomoć sunca gotovo zanemariva.

Tijelo treba sunčevu svjetlost da bi moglo proizvesti D vitamin, no kako previše sunca šteti koži, Američki nacionalni institut za zdravstvo savjetuje izlaganje suncu dva puta na tjedan, od 10 do 15 minuta, a nakon toga na kožu treba nanijeti sredstvo sa zaštitnim faktorom, što je kompromis između potrebe za vitaminom D i štetnog djelovanja UV zraka na kožu.

Danas je nedostatak vitamina D procijenjen u 52 posto Europljana, a u pojedinim zemljama obuhvaća čak do 75 posto stanovništva. Te brojke potvrđuju mišljenje da je manjak D vitamina postao globalni zdravstveni problem.Ulje bakalara, jaja, riba, jetra i hrana ojačana vitaminom D uobičajeni su izvori tog vitamina. Ako ti izvori nisu dovoljni zbog preventivnih ili terapeutskih razloga, potrebno je uzimati pripravke D vitamina. Medicinski institut američke akademije iz 2010. godine preporučio je dnevne doze koje se odnose na ukupno uzimanje iz hrane, pića i dodataka prehrani, uz pretpostavku da zbog nedovoljnog izlaganja suncu nema stvaranja D vitamina u koži.
Danas se smatra da doze sve do 4000 IJ ne izazivaju nikakve štetne simptome. Prvi nepovoljni otrovni učinci pojavljuju se kod najmanje dnevne doze od 40 000 IJ.
Kada se sintetizira u bubrezima, kalcitrol cirkulira kao hormon koji regulira koncentraciju kalcija i fosfora u krvi. Na taj način on regulira zdrav razvoj i rast kosti. Vitamin D sprečava razvoj rahitisa u djetinjstvu i ostomalacije u odraslih.
Niska razina D vitamina izaziva poremećaj mineralizacije kostiju izazivajući omekšanje kostiju u djece (rahitis) i odraslih (ostomalacija).
Rahitis je bolest koja se manifestira u djetinjstvu, a uzrok joj je poremećaj mineralizacije (ulaganje kalcija u hrskavičnu tvar) u fazi rasta. Manifestira se u početnom stadiju manjkom kalcija u krvi, što povećava mišićnu i živčanu podražljivost. U daljnjem tijeku bolesti dolazi do omekšanja kostiju lubanje, iskrivljenja dugih kostiju nogu, "rahitičnih krunica" na rebrima, usporenog rasta i razvoja. Rahitis se najčešće pojavljuje u nerazvijenom zemljama trećeg svijeta.
Rizični čimbenik za pojavu bolesti čini prehrana bez životinjskih proizvoda.
Majčino mlijeko sadrži male količine D vitamina, a pojedini socijalni običaji i mala izloženost suncu pridonose manjku D vitamina. Čak i u nekim izrazito sunčanim zemljama, poput Nigerije, Južne Afrike ili Bangladeša, bolest se u djece pojavljuje zbog niske razine unosa kalcija jer im se prehrana sastoji uglavnom od žitarica. Zanimljivi su novi izvještaji iz Velike Britanije, gdje se danas zbog smanjene ekspozicije suncu upozorava na povećanje slučajeva rahitisa u djece od prve do pete godine života.
Budući da se vitamin D vrlo ograničeno može naći u hrani, preporučuje se konzumiranje mlijeka obogaćenog D vitaminom, zbog najbolje iskoristivosti vitamina D, ali i kalcija. Američka iskustva iz 20. stojeća pokazuju da povećanje potrošnje mlijeka ojačanog malim količinama D vitamina dramatično smanjuje obolijevanje od rahitisa.
Novorođena djeca u prvih mjesec dana života zaštićena su zalihama vitamina D koje su dobili od svojih majki. No već u drugom mjesecu života potrebno je taj vitamin nadoknaditi u obliku kapi (najčešće 5 kapi). U drugoj godini života dijete je već više izloženo suncu, ali u zimskim mjesecima može se pojaviti potreba za vitaminom D.
Osteoporoza je stanje smanjene gustoće i čvrstoće kosti te dovodi do njezine lomljivosti. Osteoporoza doslovce znači da je kost ispunjena nenormalnim šupljinicama, porama i može se stisnuti poput spužve. Ta koštana bolest često dovodi do lomova kosi. Normalna kost sastoji se od proteina, vezivnog tkiva (kolagena) i minerala (kalcija i fosfora), što joj daje čvrstoću, dok kost zahvaćena osteoporozom može puknuti već pri manjoj ozljedi. Prijelomi se manifestiraju u obliku pukotina na kuku ili urušavanja kao kod kompresionih prijeloma kralježnice. Kralježnica, kuk, rebra i ručni zglob mjesta su uobičajenih fraktura kosti, premda se prijelomi povezani s osteoporozom mogu pojaviti na bilo kojoj kosti u tijelu.
Osteoporoza može biti prisutna bez ijednog simptoma i trajati desetljećima, jer je do pojave prijeloma bezbolna. Tijekom godine ponovljeni prijelomi kralježnice izazivaju kroničnu bol (straga, u leđima, nisko), bolesnici gube na visini i kralježnica im se zakrivljuje.
Pojava osteoporoze je znatno češća u žena jer one brže od muškarca gube koštani materijal, osobito nakon menopauze kada dolazi do pada hormona estrogena koji pomaže u očuvanju kosti. U Velikoj Britaniji u dobi od 50 godina dvije od 100 žena imaju osteoporozu. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) procjenjuje da svaka četvrta žena starija od 60 godina boluje od osteoporoze. U Europi se svakih 30 sekundi dogodi jedan osteoporotični prijelom kosti. Kod muškaraca, ako žive dugo, također postoji rizik od razvoja osteoporoze.
Vitamin D u kombinaciji s kalcijem, uz ostale lijekove, pridonosi povećanju gustoće i čvrstoće kosti.
Već nekoliko desetljeća uloga D vitamina povezivala se s regulacijom kalcija, fosfora i formiranja kosti.
Suvremena istraživanja upozoravaju na mnogo širu biološku ulogu kalcitrola (1,25 (OH) D nego što je regulacija mineralnog metabolizma. Kalcitrol je povezan s funkcijom mozga i imunološkim sustavom.
Već je u prošlom stoljeću osamdesetih godina utvrđeno da imunološke stanice imaju receptor za aktivni hormon vitamina D (kalcitrol) i da isti hormon regulira imunološke funkcije. Daljnje imunološke analize pokazale su različite regulacije aktivnosti tog hromona pa svi kombinirani učinci smanjuju upalne autonomne reakcije.
To objašnjava zašto je hormon vitamina D učinkovit u supresiji različitih autoimunih bolesti kao što su multipla skleroza, tip I šećerna bolest, reumatoidni artritis, lupus.Mozak može sintetizirati kalcitrol i ima njegove receptore u moždanoj kori, malom mozgu, spinalnoj moždini i još nekim drugim dijelovima mozga.
Manjak hormona D vitamina povezan je s kontrolom nervoze, autizma, šizofrenije, Parkinsonove bolesti, Alzheimerove bolesti i multiple skleroze. Manjak D vitamina može uzrokovati prerano smanjenje spoznajnih funkcija.
Sa starenjem kalciferolski endokrini sustav postaje neučinkovit zbog manjka proizvodnje kalciferola uzrokovanog smanjenim izlaganjem suncu. Precizna uloga D hormona u starenju nije još potpuno utvrđena, ali hipo i hiper vitaminoza dovode do bržeg starenja
Veliki broj istraživanja pokušao je dokazati moguću ulogu D vitamina u prevenciji raka. Prvi rezultati dolaze iz epidemioloških studija vezanih za korelaciju geografskog smještaja. Ljudi koji žive na južnim geografskim širinama imaju nižu učestalost pojave i smrtnosti od raka nego oni koji žive u sjevernom širinama. Kako je izloženost suncu potrebna za stvaranje D vitamina, istraživači smatraju da razina D vitamina utječe na tu razliku.
Internacionalna agencija za istraživanja raka (dio SZO-a) 2008. godine je zaključila da vitamin D snizuje rizik od razvoja raka debelog crijeva. Jedno istraživanje provedena je na 1200 zdravih poslijemenopauzalnih žena, koje su podijelili na dvije skupine. Prva je skupina uzimala kalcij (1500 mg) i D vitamin (1100 IJ), a druga je uzimala samo placebo. Istraživanje je trajalo 4 godine. Žene koje su uzimala D vitamin i kalcij imale su 60 posto nižu učestalost svih vrsta raka.
Laboratorijska ispitivanja potvrdila su utjecaj D vitamina na stanice raka i u kulturi tkiva. U tim studijama D vitamin potiče diferencijaciju i smrt stanica raka.
Neka istraživanja upućuju i na to da su visoke doze vitamina D povezene sa smanjenjem rizika od raka debelog crijeva, ali taj zaključak nije usuglašen. Nije jasno je li vitamin D povezan sa smanjenjem rizika od ostalih vrsta raka, kao što su rak dojke, prostate i gušterače. Američki institut za rak ne preporučuje upotrebu D vitamina za sniženje rizika od raka debelog crijeva, a niti drugih vrsta raka.
Također, istraživanja podupiru i koncept da je vitamin D uključen u razvoj bolesti srca i krvnih žila te povišenog krvnog tlaka. Učinak D vitamina u snizivanju krvnog tlaka uključuje i smanjenje učinka renin-angitenzin-aldo-steron sustava i izravni učinak na smanjenje kalcifikacije krvnih žila.
Niska razina vitamina D u krvi u osoba s povišenim krvnim tlakom pozitivno reagira na liječenje D vitaminom.
Iz svega navedenog jasno se razabire da je biološka akti vnost D vitamina osim koštane funkcije povezana s mnogim drugim funkcijama, koje su danas djelomično istražene.
Većina istraživača, liječnika i nutricionista danas smatra da se povećanjem unosa dnevnih doza D vitamina može smanjiti učestalost mnogih bolesti te produljiti kvaliteta i trajanje života.
Piše:prim. Branimir Modrić, dr. med., spec. internist-kardiolog, Poliklinika Intermedika, Zagrebtekst preuzet sa http://www.zdrav-zivot.com.hr

 

Vitamin D i prevencija tumora, dr. David Grimes

Izvanredan film kanađana o CCSVI

Unosna zarada

Biogen 2011

Biogen 2012


Teva 2011

Novartis 2011 (Gilenya)

 

Novartis 2012 (Gilenya)

 

Merck 2011

Vezivno tkivo, kolagen i vitamin C

Vezivno tkivo, kolagen i vitamin C

Vezivno tkivo zajedno s hrskavičnim i koštanim čini potporno tkivo u našem organizmu. Rasprostranjeno je posvuda u tijelu, povezuje pojedine kosti u obliku sveza i zglobnih čahura, obavija mišiće i pojedine mišićne grupe, oblaže organe, ispunjava prostor između pojedinih organa i ulazi u njih zajedno s krvnim žilama i živcima pa osim potporne ima i nutritivnu ulogu. Posebna građa veziva osigurava i ulogu u očuvanju prirodne otpornosti organizma (imuniteta) te regeneracijsku ulogu (sudjeluje u obnovi svih vrsta potpornog tkiva).
Što čini vezivno tkivo?
Vezivno tkivo izgrađeno je od vezivnih stanica i međustanične tvari koja okružuje stanice, a sama međustanična tvar načinjena je od vezivnih vlakana i koloidne otopine koja ima oblik gela.
Vezivna vlakna imaju posebnu strukturu i općenito daju karakter vezivnom i potpornom tkivu.
Koloidna otopina (oblika gela) ili osnovna tvar spaja vlakna i u doticaju je s tkivnom tekućinom, što sve zajedno tvori osnovne sastavne dijelove vezivnog tkiva.
Najbrojnija stanica vezivnog tkiva je fibroblast, koja postoji u vezivu u različitom stupnju diferencijacije (stupnjeva razvoja) i stalno je aktivna. Fibroblast stvara vezivna vlakna, izlučuje enzime i općenito sudjeluje u metabolizmu veziva. Osim samog stvaranja veziva, fibroblast sudjeluje u metabolizmu kolesterola i steroida (hormona).
Potpuno zrela (izdiferencirana) vezivna stanica koja nema metaboličku aktivnost naziva se fibrocit.
Pored fibroblasta u vezivnom se tkivu nalaze: mastociti, plazma stanice i histiociti (uključeni u imunološki nadzor).
Osim tih „stalnih" stanica vezivnog tkiva, u njemu nalazimo stanice podrijetlom iz krvi i limfe: limfocite, leukocite, te masne i pigmentne stanice.
Vezivna vlakna daju strukturu, čvrstoću ili savitljivost vezivnom tkivu.
Najvažnija vezivna vlakna su: kolagen, elastin i retikularno vlakno.
Koloidni gel koji spaja vlakna važan je za izmjenu tvari između krvi i stanica veziva, a bogat je polisaharidima kao što su: hijaluronska kiselina (koža) i hondroitin sulfat (hrskavica) koji pomažu stvaranje kolagena.
Što je kolagen?
Kolagen je i osnovni strukturni protein (bjelančevina) veziva, ali i potpornih tkiva uopće. Kolagen daje čvrstoću i stabilnost tkivu, a ljudski organizam ima sposobnost njegova stvaranja (sinteze). Gradi tetive, hrskavicu, kosti, kožu i međustaničnu tvar svih vrsta veziva pa ga zovemo i međustanični cement. Računa se da kolagenske niti tvore oko 80 posto vezivnog tkiva. U tijelu postoji stalna potreba za stvaranjem velikih količina kolagena zbog rasta i zamjene istrošenih tkiva, zacjeljivanja i obnove ozlijeđenog tkiva.
Kolagena vlakna raspoređena su poput ravnih ili valovitih niti (fibrila) različite debljine koje formiraju snopove, pa kolagen ima oblik trostruke uzvojnice (kao konopac). Unutar uzvojnice sama vlakna kolagena pokazuju karakterističnu izbrazdanost (poprečnu prugastost). Iznimno je otporan prema vlaku i praktički se ne rasteže, tako da se kod maksimalnog opterećenja produži samo 5 posto.
Kolagen sprečava gubitak vode u tkivima (građen je od hidrofobnih aminokiselina) slično kao celulozna vlakna kod biljaka.
Elastična vlakna su mnogo tanja od kolagena i ne formiraju snopove. Mogu se granati i međusobno spajati. Važna im je osobina velika elastičnost (poput gume) pa se rastezanjem mogu produžiti za od 100 do 140 posto. Elastinska vezivna vlakna nalazimo primjerice u zglobnim svezama (ligamentima), u koži zajedno s kolagenom, u zidu velikih arterija, ušnoj školjci, u plućnim alveolama, stjenci dušnika i bronha. Za razliku od kolagena, ne mijenjaju se s godinama.
Retikularna vlakna su tanka, razgranata i formiraju mrežu (retikulum). Zovemo ih još i mlada kolagena vlakna (prokolagen). Kontinuirano prelaze u kolagena vlakna pa se označuju kao pred stadij kolagenih vlakana.
Kolagen i koža
Kolagen, najvažniji sastavni dio veziva kože, smješten je u unutrašnjem sloju (dermisu). U vezivu kože (koje označavamo i kao gusto vezivo), kolagena vlakna su zbijena, nepravilno raspoređena i formirana u snopove zajedno s tanjom ili debljom mrežom elastičnih vlakana.
Kolagen je odgovoran za čvrstoću i napetost kože, dok elastin daje koži elastičnost. Preko vezivnog tkiva kože (u kome su smještene krvne žile) hrani se površinski sloj kože (epitel) čije se stanice stalno obnavljaju iz bazalnog sloja. No kolagen u koži mijenja se s godinama pa se smanjuje njegovo stvaranje, usporava obnavljanje i mijenja struktura kolagenskih vlakana, što se u konačnici odražava na sam izgled kože.
Kolagen i hrskavica
Kolagenska vlakna čine međustaničnu tvar hrskavice, a najviše kolagena sadrži hijalina hrskavica koja je inače najraširenija vrsta hrskavičnog tkiva u ljudskom tijelu. Nalazimo je primjerice u zglobovima i bronhima.
Pored kolagenih vlakana, ta vrsta hrskavice u gotovo jednakim dijelovima sadrži i spojeve sumpora (hondroitin sulfat).
Odlikuje se velikom otpornošću prema tlaku, vlaku i savijanju. Struktura hrskavice mijenja se s godinama pa hrskavica gubi elastičnost i postaje lomljiva (hondroza) zbog ovapnjenja i dijelom okoštavanja koji su posebno izraženi u dubljim slojevima tkiva.
S druge strane, elastičnu hrskavicu pored kolagenih grade i elastična vezivna vlakna te se ona ne mijenja s godinama i ne okoštava. Nalazimo je u hrskavici uha, grkljanu, sitnim ograncima bronha.
U hrskavičnim pločicama između kralježaka ili zglobnim meniscima, hvatištima nekih tetiva za kost nalazimo fibroznu hrskavicu koja sadrži kolagen i međustaničnu tvar (hondroitin sulfat), a njihov međusobni odnos nije stalan.
Kolagen i kost
Međustanična tvar kosti sastoji se od snopova kolagenih vlakana koji formiraju lamele (gredice) koje služe za odlaganje mineralnih soli. Kolagen i mineralne soli (kalcija, fosfora i magnezija) čine glavnu masu koštanog tkiva i odlikuju se čvrstoćom, tvrdoćom i elastičnošću. Najzastupljenije mineralne soli u kostima su: kalcijev fosfat (85%), zatim kalcijev karbonat (10%), magnezijev fosfat (1,5%,), kalcijev fluorid (0,3%) itd.
Kolagena vlakna daju kostima veliku otpornost prema vlaku, dok kalcijeve soli (koje su slične mramoru) imaju veliku otpornost prema tlaku (pritisku). Kombinacija tih dvaju svojstava bitna je za funkciju koštanog tkiva i skeleta uopće.
Vitamin C i kolagen
Za razliku od samog vitamina C, koji ljudski organizam ne može sam proizvesti nego ga unosimo hranom ili suplementima, kolagen naš organizam može proizvesti. No upravo vitamin C ima važnu ulogu u svim stupnjevima stvaranja kolagena.
Zacjeljivanje rana nakon ozljeda i operacijskih zahvata zahtijeva stvaranje ožiljnog tkiva te pojačanu proizvodnju i odlaganje kolagena. C vitamin pritom ubrzava stvaranje kolagena i do osam puta. Osim toga vitamin C sadržavaju razne tjelesne tekućine i organi osobito leukociti, krv i nadbubrežna žlijezda, pa je taj vitamin važan za jačanje prirodne obrambene sposobnosti organizma (povećava mobilnost i fagocitnu sposobnost leukocita), ali povećava i otpornost na stres. Naime, vitamin C snizuje razinu stresnih hormona i revitalizira nadbubrežne žlijezde.
Stres pojačava stvaranje histamina (koji potiče alergijske reakcije u tkivu), a vitamin C kontrolira razinu histamina u krvi (hidroksilira ga) i pomaže njegovu uklanjanju iz tkiva pa se naziva i antialergijski vitamin.
Debljina i vezivno tkivo
Masno tkivo je vrsta vezivnog tkiva, koje pored potporne ima ulogu u očuvanju tjelesne temperature (toplinski izolator) te kao izvor i spremnik rezervne energije (sala) i kao endokrini organ. Masno tkivo je građeno od masnih stanica (steatocita) s karakterističnim izgledom gdje masna stanica izgleda poput velike kapljice masti, a jezgra izgleda poput crtice i potisnuta je na periferiju.
Vjeruje se da je masna stanica „modificirani fibroblast" te da smanjenjem prekomjerne tjelesne težine, a samim tim i neutralne masti (koja gradi salo), može umjesto uloge deponija ponovno preuzeti osnovnu vezivnu funkciju. Kod debljanja dolazi do nakupljanja masnog tkiva u potrbušnici (peritoneumu), oko unutarnjih organa (centralna ili trbušna debljina), posebice oko jetrenih stanica, što dovodi do stvaranja „masne jetre", između vlakana poprečno prugastih mišića koji dovode do varikoziteta (proširenih vena), te do češće pojave trbušne, pupčane i preponske kile (hernije). Debljina opterećuje i hrskavično i koštano tkivo, što ubrzava upalne, degenerativne i metaboličke promjene na njima.
Stres i vezivno tkivo
Stres dovodi do pojačane aktivnosti nadbubrežne žlijezde i izlučivanja hormona stresa: adrenalina i kortizola. Ti hormoni mijenjaju metabolizam vezivnog tkiva, ali i potpornog tkiva općenito. Adrenalin sužava krvne žile, a rekli smo da je vezivno tkivo bogato krvnim žilama.
Neki od simptoma stresa su: bolovi u mišićima, ukočenost u zglobovima, bolovi duž kralježnice, veća sklonost upalama i infekcijama, teže zacjeljivanje rana, akne, sklonost krvarenju zubnog mesa, pucanje kapilara, strije, edemi (otoci), celulit itd.
Dugotrajan stres ubrzava degenerativne promjene u potpornim tkivima te iscrpljuje nadbubrežne žlijezde i pojačava potrebu za vitaminom C, koji je odgovoran za stvaranje kolagena i obnovu veziva. Zbog toga često kažemo da je vitamin C antistresni vitamin, kao što za magnezij kažemo da je antistresni mineral. No to je samo jedna od karika u uspješnoj borbi protiv stresa. Upalne promjene u vezivnom tkivu katkad mogu biti uvod u ozbiljnija organska oštećenja i bolesti. Gotovo da je stres svakodnevna pojava, pitanje je samo kao se uspješno nositi s njime i umanjiti štetu koju uzrokuje.
Procesi starenja organizma i vezivno tkivo
S vremenom se mijenjaju struktura i osobine vezivnog tkiva (savitljivost, rastezljivost, čvrstina, elastičnost). Smanjuje se i stvaranje kolagena i usporava njegovo obnavljanje. Procesima prirodnog starenja gubi se godišnje do 1 posto kolagena. Kolagena vlakna postaju kruća i smanjuju sposobnost zadržavanja vode (slabije bubre), što je najprije vidljivo na koži koja gubi čvrstoću i napetost, a bore postaju izraženije. No dobra strana je da se proces starenja može usporiti i da sami donekle možemo na to utjecati.
Naime starenjem se smanjuje količina vode u organizmu i usporava metabolizam, te slabi enzimska aktivnost. Stoga je sprečavanje dehidracije i dovoljan unos vode preduvjet za očuvanje funkcionalne sposobnosti svih tkiva, pa tako i vezivnog. Dehidraciju dodatno pojačavaju alkohol, kofein i pretjerano i nekontrolirano izlaganje suncu, što se najprije vidi na koži. Stoga je kožu važno zaštititi i izvana odgovarajućim proizvodima sa zaštitnim faktorom i učinkom vlaženja.
Pušenje ubrzava promjene na krvnim žilama, što utječe na brži razvoj degenerativnih promjena u strukturi vezivnog tkiva i pridonosi bržem starenju. Štetne životne navike potrebno je zamijeniti dobrim. Važno je i dovoljno spavati. Kretanje i redovita tjelesna aktivnost, uz smanjenje prekomjerne težine također će pridonijeti očuvanju funkcionalne sposobnosti svih potpornih tkiva.
Pored dovoljnog unosa tekućine, poglavito vode, potrebne su i esencijalne masne kiseline (omega 3) i njihov unos (budući da se ugrađuju u stanične membrane), te vitamini i minerali koji su važni u metabolizmu proteina i koji su antioksidanti. Pored vitamina C, tu su još vitamini A i E, zatim vitamini iz skupine B (posebno B3, B5, B6 i B17), a od minerala: cink, magnezij, kalcij, bakar i selen. Za obnovu hrskavice savjetuju se suplementi sa sumporom (hondroitin sulfat). Za sve ostale nedoumice potražite savjet stručne osobe.

Izvor: Zdrav život online

 

S D M S H ili totalitarizam

Slijed događanja nakon izbora novog Predsjedništva DMS grada Zagreba

Krajem 04/2012. održana je Izborna skupština DMS grada Zagreba (dalje DMSGZ).
Kao i na svakoj normalnoj Izbornoj skupštini cilj i svrha je bilo izabrati ljude koji će voditi udrugu. Tako je po željama i izboru VEĆINE članova koji su prisustvovali i imali pravo glasa izabrana nova Predsjednica DMSGZ.
Protukandidat je bila dugogodišnja predsjednica SDMSH (Savez društava MS Hrvatske), koja je željela biti i Predsjednica DMSGZ. Pošto nije dobila dovoljan broj glasova te već na samoj Skupštini objavila da će „srušiti ove izbore“.
Naravno da je u tom smislu odmah i poduzela radnje prema Uredu za opću upravu grada Zagreba i uložila prigovor.

30.06.2012. održana je Izborna skupština SDMSH na kojoj se birao novi predsjednik SDMSH. Pravo glasa i govorenja uopće, imali su samo oni predstavnici DMS RH koji su donijeli pravomoćna Rješenja svojih Ureda tj. državne uprave.
S obzirom na opstrukciju rezultata Izborne skupštine DMSGZ od strane  predsjednice SDMSH, Predsjednica, dopredsjednica i članica predsjedništva DMSGZ nisu mogle predstavljati NAJVEĆU udrugu oboljelih od MS u RH, jer takvo Rješenje nisu imale.

Predsjednica SDMSH je uspjela u svom naumu da onemogući konkurenciju, jer je osim nje kandidaturu za Predsjednika SDMSH istaknula samo dopredsjednica DMSGZ. Rješenje nadležnog ureda za uopću upravu kojeg su u petak 29.06.2012. posjetili članovi Nadzornog odbora SDMSH (tako su izjavili predstavnicima DMSGZ) nije do 30.06.12 izdalo Rješenje o potvrđivanju rezultata Izborne skupštine.
Predsjednica SDMSH prigovorom nakon svog neuspjeha na Izbornoj skupštini DMSGZ učinila je da DMSGZ ne dobije pravovremeno Rješenje Gradskog ureda za opću upravu, koji nije žurno izdao Rješenje usprkos poslanoj Požurnici.
Tako je Nadzorni odbor SDMSH i Predsjedništvo SDMSH kandidaturu protukandidatkinje proglasilo nevažećom.

Kao razlog je navedeno:

1.    da je prijava kandidatkinje stigla prekasno, što se u provjerama na licu mjesta pokazalo kao LAŽ, jer je datum urudžbiranja ranije od krajnjeg

2.    da je neovlašteno korišten žig udruge kod isticanja kandidature dopredsjednice DMSG (što pak nema veze sa kandidaturom, pošto u Statutu SDMSH nije propisano TKO se može kandidirati za Predsjednika i kandidira li se član sam ili ga kandidira njegovo matično ili neko drugo društvo)

Tako za sve koji ne znaju, dosadašnja predsjednica je i nova predsjednica.

Za sve koji znaju i bili su tamo, njima na dušu ide glasanje o svim točkama dnevnog reda, a pogotovo o izboru predsjednika SDMSH.
Samo je jedno DMS s pravom glasa bilo protiv JEDINE kandidatkinje (radi se također o jednom od većih DMS u RH).

Ono što je svrha DMS u RH, a time i SDMSH je ovdje po strani, bitno je bilo samo hoće li određena osoba ostati i slijedeće 4 godine u toj fotelji, a svi koji po kuloarima šapuću o tome kako se s tim ne slažu, digli su ruku „ZA“ izbor.
Većina koja je na Skupštini potvrdila da je pročitala materijal nije niti otvorila kovertu, jer da je, vidjeli bi i razne pogreške u tekstu, neke i suštinske, također i matematičke (financijski izvještaj), no mi koji smo pozorno pročitali primljeni materijal, nismo imali pravo glasa.

S obzirom da nije bilo prava glasa niti postavljanja pitanja, upućujem ih ovim putem, a proslijediti ću ovo u obliku pisma svim DMS u RH, a također i svim grupama na FB koje su otvorila DMS RH.

Molim da mi se kao članu DMSGZ, a samim tim i članu SDMSH (SDMSH je sačinjen od DMS RH, a one pak imaju članove> analogijom ja sam član SDMSH:

·         BAZA podataka (registar)?
Što je to ?
Jesu li to podaci o oboljelima od MS u RH ili o članovima udruga?
Ako su podaci o oboljelima, tko podatke prikuplja i na kojim mjestima, kome ih dostavlja , tko ih ima pravo koristiti i tko ih distribuira i kome?
(Udruge, naravno po Zakonu moraju imati popis svojih članova, ali to nije broj usporediv sa brojem oboljelih.)

·         Što rade (svrha, cilj, članovi) MS Zadruge? Koji su rezultati?

·         Plaća li SDMSH svoje partnerstvo na internetskoj stranici http://www.multiplaskleroza.hr/?
SDMSH ima svoju internetsku stranicu i trebao bi objavljivati podatke koji se sad objavljuju na stranici na kojoj je partner.

·         Hoće li SVI članovi morati svoje članstvo obnoviti uz dokumentaciju koja DOKAZUJE da boluju od MS, jer je SDMSH na Skupštini 30.06.2012. iz naziva izbacio „srodne bolesti“?

·         Što će SDMSH učiniti da se brojnim oboljelima od MS iz RH koji su obavili postupak balonske angioplastike omogući kontrola i liječenje CCSVI u Hrvatskoj?
(molim ne odgovarajte mi floskulama o nedokazanim poboljšanjima i opasnom zahvatu)

·         Pitanja o financijskom izvještaju neću postavljati ovdje.

I za kraj, mi koji smo članovi DMS u RH, prema naputku i obrascu SDMSH ispunjavali smo Zdravstveno socijalni list koji je morao ovjeriti neurolog.
NIGDJE na samom listu ne stoji podatak o dijagnozi osobe koja se učlanjuje te također niti obaveza prilaganja medicinske dokumentacije iz koje bi bila vidljiva dijagnoza.

Mnoge baš taj potpis neurologa, naručivanje i čekanje odbija od učlanjenja, ali ako se zbog promjene uvjeta članstva bude tražila DIJAGNOZA na papiru (otpusno pismo, neka medicinska dokumentacija) onda će vjerujem i članova biti više.

Oni za koje SDMSH postoji nisu u ovom tekstu, jer oni u ovoj priči nisu bili niti bitni. Jer da jesu, ne bi najveće DMS u RH (DMSGZ), već dva (2) mjeseca bilo onemogućeno u radu.

Otvorili smo non-stop Outlet!!

Ne mogu vjerovati ovome što čitam na jednom forumu, citirat ću bez nickova:

"A: Meni je jedna doktorica godinu dana nakon dijagnoze rekla da su mi prerano postavili dijagnozu MS (a bilo je simptoma).                                  
BTW. šta se betaferon ne dobiva nakon 2 liječena relapsa?  

B: Tako bi trebalo biti,al eto ja sam valjda neki izuzetak,sve me to jako muči s obzirom na to da još nisam uspjela čuti da još netko osim mene ima dijagnozu a da je bez ijednog simptoma. Kaže doktorica da ako pristanem na liječenje onda bih bila dio njihove studije koja se bori za to da se i kod nas počne s terapijom prije pojave simptoma."                    

Dakle to su ljudi koji se služe internetom, jasno, jer pišu na forumu.
Kako im ne padne na pamet raspitati se o "lijekovima" ili su toliko sretni što imaju divne doktore koji im velikodušno nude ulazak u studiju, jer kako kaže citat, ne uđeš li u studiju koju ti nudim, čekat ćeš 2 relapsa i poriti kortiće dva put.
A to što ti nemaš simptoma, ma super, barem će u studiji moći navesti primjer da nije bilo pogoršanja.....osim ako baš ta studija ne izazove pogoršanje, a onda će objašnjenje biti, gle, to je takva bolest, svakom "lijek" djeluje drugačije....ili čitaj, baš ti je tako pao grah....

Ma ja sam bijesna i luda na ovakvu trgovinu, tu se radi o nam i našim sudbinama i životu, kako se mogu ovako igrati???

Kako to spriječiti???

annualreport2011_bayer.com