nedjelja, 27. ožujka 2011.

TAJITI BOLEST?

Zašto se bolest taji??

Nekako mi je jedino jasno da čovjek neće na sva zvona reći ili napisati da ima triper, sifilis i neke bolesti koje se dobivaju spolnim rizičnim kontaktima. Tu ne mislim na AIDS jer se može dobiti i na druge načine.

Sada se ne osvrćem samo na nas obične ljude, pažnju sam usmjerila i prema javnim osobama, kako na našim prostorima tako i u svijetu.

Ono što me dnevno prati u razmišljanju je kako ljudi lako i gotovo bih rekla sa senzacionalizmom pišu o tome kako imaju ili su imali tumor.
Kako se bore s tumorom, kako su se izliječili…..ili kako novine pišu o njihovoj na žalost neuspješnoj borbi za život.

Je li se u medijima od početka CCSVI pojavio itko od naših javnih osoba koje MOŽDA imaju MS ili itko od nas malih ljudi koji žele pričati o bolesti i o CCSVI?
Na žalost ili na sreću, naša bolest nije jako česta, ali kako sad vidim po brojnosti na internetskim forumima nije niti zanemariva.

Ono što joj ne daje medijsku eksponiranost je to da smrtni ishod nije čest pa zašto da novine pišu o tome?!

Koga zanima nekoliko tisuća ljudi koji se unutar četiri zida ili u najboljem slučaju u uskom krugu, bore sa samim sobom i svojim organizmom?

Znam da stranice na kojima se piše o CCSVI i MS na FB, forumima i blogovima nisu zanimljive širokom krugu ljudi. Isto tako znam da ih čitaju i ljudi koji nemaju MS.

Nevjerojatno mi se čini da u medijima nema interesa da se objavi priča o CCSVI i velikom broju ljudi koji su se udružili putem elektronskog medija tražeći način da se liječe i izliječe.

Zašto javno ne reći IMAM MS I ŽELIM SE LIJEČITI!!!!!

Je li lakše reći imam tumor i želim živjeti? Je li lakše imati MS i boriti se s njom?

Ne znam što je lakše, ali znam da oni koji sami žele učiniti nešto za sebe ili moraju imati puno novca ili moraju GLASNO reći što im je i tako zaokupiti pažnju.

Pošto ne odlazim u DMS jer sam zaposlena, a slobodno vrijeme kostim drugačije, ne znam priča li se u DMS o CCSVI kao i do sada? Ako da, onda znači NE PRIČA.

Ljudi koji nemaju Internet o CCSVI neće pročitati u novinama jer one o tome ne pišu, a očito neće čuti niti u DMS ako tamo i odu. Neće čuti niti od neurologa, jer oni o tome ne govore.

I vraćam se na početak, javne osobe koje imaju MS, a ne govore o tome, IMA LI takvih u Hrvatskoj?
Žele li pomoći ostalim oboljelima da CCSVI dijagnostika i liječenje bude dostupno i kod nas?

Ili vjeruju da je ono što saznaju od svojih neurologa jedino što postoji i što je moguće za liječenje?

Postavljate li si i vi ovakva pitanja i tražite li načina da se čuje i vaša riječ?


petak, 25. ožujka 2011.

Sljemenska ordinacija 16.03.11.- pitanje o CCSVI

video

Gošća u Sljemenskoj ordinaciji povodom Tjedna mozga bila je dr. Vanja Bašić - Kes iz bolnice Sestara milosrdnica.