petak, 12. lipnja 2015.

Je li zabranjen postupak PTA za CCSVI?

Je li zabranjen postupak PTA za CCSVI?

Nije. Sve informacije iz svijeta su da postupak rade oni koji žele.
Onaj koga zanimaju detalji može proguglati, vidjeti da se radi u Americi, Poljskoj, Australiji i drugdje gdje žele.
U zemljama bivše SFRJ, radilo se u Sloveniji u privatnoj bolnici, u Srbiji u dvije državne bolnice, također i u Makedoniji u jednoj privatnoj bolnici.

Uz svesrdnu pomoć neurologa, Slovenija je prestala raditi, a u Srbiji se još uvijek radi za one ljude koji uspiju dobiti uputnicu za postupak. Stanovnicima Niša je to lakše, jer im je bolnica u istom gradu i uputnicu mogu dobiti, naravno ako žele.

Pošto su oboljeli od msa skloni traženju instant rješenja tako su to očekivali i od PTA za CCSVI. CCSVI smatram uzrokom MOM neurološkom poremećaju kojeg su dijagnosticirali kao ms.

Ljudi koji su obavili PTA (angioplastiku), a nisu napravili ništa drugo na promjeni stava prema „ms-u“ i svom životu nisu imali dugotrajna poboljšanja.

Ljudi koji su išli na zahvat sa figom u džepu i razmišljanjem, ajmo probat još i ovo (a znam da mi neće pomoć, mislili su u sebi), takvi su imali kratko ili nikakvo poboljšanje.

Ljudi koji imaju dijagnozu u koju sumnja i njihov neurolog, ne mogu tražiti lijek, kad nemaju niti dijagnozu koja bi bila sigurna, oni pak koji imaju tzv. dijagnozu G35, e tu tek imaju problem.

Što je ms? Hm, neurološki simptomi, bolesti sa „1000 lica“…ili u prijevodu, nemamo pojma što vam je, ali moramo vam dati dijagnozu pa će to biti najbliže onome što ne znamo, a to je ms.

I tako, na pitanje pacijentice oboljele od tzv. ms, neurologica joj kaže, postupak za CCSVI je ZABRANJEN. A jedan dio Hipokratove zakletve je „ne naudi“, a laganje se valjda podrazumijeva.

o.p. ms namjerno pišem malim slovima, jer ne zaslužuje velika slova

ponedjeljak, 27. travnja 2015.

Hodaj za farmaceutsku industriju, neurologe i sve one koji ne žele naći UZROK ms-a

Ovaj tekst sam htjela objaviti nakon hodnje za ms, ali potaknuta današnjim Dnevnikom HRT-a objavljujem ga danas.

S obzirom da već godinama pratim rad ms društava (namjerno ću pisati ms društava malim slovima), znam što ta društva predstavljaju, što rade i kako rade.

Drago mi je da su ljudi koji su nedavno oboljeli entuzijasti po pitanju senzibiliziranja društva o postojanju jedne takve bolesti.

Hmmm, kakve ono bolesti???? No dobro, te neke bolesti kojoj ne znamo uzrok, ne znamo lijek, ali znamo, naravno da ima sto lica, tisuću lica….

Dakle kad se organiziraju ovakve akcije, bilo kod nas, bilo u svijetu i prikupljaju se sredstva za istraživanje ms-a velika većina ljudi koji ovu temu prate sa poznavanjem udruga i ekipa unutar udruga, zna da tu nema istraživanja o uzroku. Istražuju se lijekovi, istražuje se kako što bolje prodati „lijek“ koji ne liječi jer ne zna što bi trebao liječiti.

E sad vjerojatno svi koji čitaju što napišem znaju da ja vjerujem da je CCSVI uzrok ms-a, barem onog ms-a kojeg su meni dijagnosticirali. Također znaju što smo sve pokušavali da liječnike, ali i ostalu javnost upoznamo sa CCSVI. Isto tako znate da su svi ti pokušaji i sav trud minorizirani, zahvaljujući društvima ms u Hrvatskoj, lokalno, ali i ms društvima u svijetu, globalno.

Zašto? Ovo je retoričko pitanje, a svi znamo zašto. Zato što se baš zato mogu organizirati šetnje, hodnje i slično za ms, jer oni koji to podržavaju jako dobro znaju da financiranjem takvih događaja obvezuju ljude na suradnju s neurolozima, a oni su znamo svi, „sponzorirani“ za svoj rad od farmaceutskih kuća…….i tako se vrtimo u krug, neurolozi davanjem dijagnoze ms, stvaraju bazu za regrutiranje vojske vjernika u „svemogući lijek“ za ms.

Društvo je sretno jer pogle koliko ljudi će doći hodati za ms……

Član društva ms se postajalo tako da se moralo donijeti u društvo zahtjev za učlanjenjem koji je morao ovjeriti neurolog…..unatoč svemu recimo, moj zahtjev ne postoji u društvu ms, ali ja imam iskaznicu….kako onda znamo koliko je članova, a koliko je oboljelih?

U Hrvatskoj se već godinama financira formiranje baze oboljelih od ms-a, nitko ni danas ne zna koliko je ljudi s tom dijagnozom…..i tako prolaze godine i sve je više ljudi s tom dijagnozom, za koju ne mogu niti biti sigurni da je prava, jer isto tako su im mogli reći, Parkinson, Alzheimer, ALS, psihoza, Diskus hernia i sl……ovisi kako je u tom trenutku pao grah vama i dijagnostičaru.

Zato, lijepo je da se ljudi druže, da se javnost upozna s onim od čega sve ljudi pate, ali kad to služi za krajnju svrhu hranjenja predebele guske (čitaj farmind), onda hvala ja ne bih.