Je li zabranjen postupak PTA za CCSVI?

Je li zabranjen postupak PTA za CCSVI?

Nije. Sve informacije iz svijeta su da postupak rade oni koji žele.
Onaj koga zanimaju detalji može proguglati, vidjeti da se radi u Americi, Poljskoj, Australiji i drugdje gdje žele.
U zemljama bivše SFRJ, radilo se u Sloveniji u privatnoj bolnici, u Srbiji u dvije državne bolnice, također i u Makedoniji u jednoj privatnoj bolnici.

Uz svesrdnu pomoć neurologa, Slovenija je prestala raditi, a u Srbiji se još uvijek radi za one ljude koji uspiju dobiti uputnicu za postupak. Stanovnicima Niša je to lakše, jer im je bolnica u istom gradu i uputnicu mogu dobiti, naravno ako žele.

Pošto su oboljeli od msa skloni traženju instant rješenja tako su to očekivali i od PTA za CCSVI. CCSVI smatram uzrokom MOM neurološkom poremećaju kojeg su dijagnosticirali kao ms.

Ljudi koji su obavili PTA (angioplastiku), a nisu napravili ništa drugo na promjeni stava prema „ms-u“ i svom životu nisu imali dugotrajna poboljšanja.

Ljudi koji su išli na zahvat sa figom u džepu i razmišljanjem, ajmo probat još i ovo (a znam da mi neće pomoć, mislili su u sebi), takvi su imali kratko ili nikakvo poboljšanje.

Ljudi koji imaju dijagnozu u koju sumnja i njihov neurolog, ne mogu tražiti lijek, kad nemaju niti dijagnozu koja bi bila sigurna, oni pak koji imaju tzv. dijagnozu G35, e tu tek imaju problem.

Što je ms? Hm, neurološki simptomi, bolesti sa „1000 lica“…ili u prijevodu, nemamo pojma što vam je, ali moramo vam dati dijagnozu pa će to biti najbliže onome što ne znamo, a to je ms.

I tako, na pitanje pacijentice oboljele od tzv. ms, neurologica joj kaže, postupak za CCSVI je ZABRANJEN. A jedan dio Hipokratove zakletve je „ne naudi“, a laganje se valjda podrazumijeva.

o.p. ms namjerno pišem malim slovima, jer ne zaslužuje velika slova

05.05.2015. #CCSVI postoji

Dodaj naslov

Hodaj za farmaceutsku industriju, neurologe i sve one koji ne žele naći UZROK ms-a

Ovaj tekst sam htjela objaviti nakon hodnje za ms, ali potaknuta današnjim Dnevnikom HRT-a objavljujem ga danas.

S obzirom da već godinama pratim rad ms društava (namjerno ću pisati ms društava malim slovima), znam što ta društva predstavljaju, što rade i kako rade.

Drago mi je da su ljudi koji su nedavno oboljeli entuzijasti po pitanju senzibiliziranja društva o postojanju jedne takve bolesti.

Hmmm, kakve ono bolesti???? No dobro, te neke bolesti kojoj ne znamo uzrok, ne znamo lijek, ali znamo, naravno da ima sto lica, tisuću lica….

Dakle kad se organiziraju ovakve akcije, bilo kod nas, bilo u svijetu i prikupljaju se sredstva za istraživanje ms-a velika većina ljudi koji ovu temu prate sa poznavanjem udruga i ekipa unutar udruga, zna da tu nema istraživanja o uzroku. Istražuju se lijekovi, istražuje se kako što bolje prodati „lijek“ koji ne liječi jer ne zna što bi trebao liječiti.

E sad vjerojatno svi koji čitaju što napišem znaju da ja vjerujem da je CCSVI uzrok ms-a, barem onog ms-a kojeg su meni dijagnosticirali. Također znaju što smo sve pokušavali da liječnike, ali i ostalu javnost upoznamo sa CCSVI. Isto tako znate da su svi ti pokušaji i sav trud minorizirani, zahvaljujući društvima ms u Hrvatskoj, lokalno, ali i ms društvima u svijetu, globalno.

Zašto? Ovo je retoričko pitanje, a svi znamo zašto. Zato što se baš zato mogu organizirati šetnje, hodnje i slično za ms, jer oni koji to podržavaju jako dobro znaju da financiranjem takvih događaja obvezuju ljude na suradnju s neurolozima, a oni su znamo svi, „sponzorirani“ za svoj rad od farmaceutskih kuća…….i tako se vrtimo u krug, neurolozi davanjem dijagnoze ms, stvaraju bazu za regrutiranje vojske vjernika u „svemogući lijek“ za ms.

Društvo je sretno jer pogle koliko ljudi će doći hodati za ms……

Član društva ms se postajalo tako da se moralo donijeti u društvo zahtjev za učlanjenjem koji je morao ovjeriti neurolog…..unatoč svemu recimo, moj zahtjev ne postoji u društvu ms, ali ja imam iskaznicu….kako onda znamo koliko je članova, a koliko je oboljelih?

U Hrvatskoj se već godinama financira formiranje baze oboljelih od ms-a, nitko ni danas ne zna koliko je ljudi s tom dijagnozom…..i tako prolaze godine i sve je više ljudi s tom dijagnozom, za koju ne mogu niti biti sigurni da je prava, jer isto tako su im mogli reći, Parkinson, Alzheimer, ALS, psihoza, Diskus hernia i sl……ovisi kako je u tom trenutku pao grah vama i dijagnostičaru.

Zato, lijepo je da se ljudi druže, da se javnost upozna s onim od čega sve ljudi pate, ali kad to služi za krajnju svrhu hranjenja predebele guske (čitaj farmind), onda hvala ja ne bih.

Širenje istine iz ustiju "struke" - c o s m o

Danas sam dobila mail ovakvog sadržaja:

"Drage kolegice i kolege,

U prilogu je Studija na engleskom jeziku i na hrvatskom jeziku, te link na koje možete pročitati priopćenje."

Europska MS Platforma objavila je priopćenje za javnost o CoSMo studiji koja je istraživala korelaciju između CCSVI-a i multiple skleroze.

Lyon. 12. listopada 2012.

Nedavno provedena i zaključena CoSMo studija, naglašava da 97% oboljelih od multiple skleroze nema CCSVI (Kronična cerebrospinalna venska insuficijencija). U preostalih 3%, CCSVI se može provjeriti postotkom koji je potpuno jednak u zdravih ispitanika, pacijenata oboljelih od multiple skleroze i bolesnika koji pate od ostalih neuroloških oboljenja. Ne postoji razlika između klinički izoliranog sindroma, (CIS) s obzirom na relapsivno remitirajući niti sekundarno ili primarno progresivni oblik multiple skleroze. U CCSVI dijagnozi nema rizičnih čimbenika poput dobi ili spola. Ovo su ukratko rezultati CoSMo studije, koja je promovirana i financirana od strane talijanske organizacije za multiplu sklerozu a rezultati su prezentirani ECTRIMS-u (Europski odbor za liječenje i istraživanje multiple skleroze).

CoSMo "Studija promatranja učestalosti CCSVI u multiploj sklerozi u ostalim neurodegenerativnim bolestima" je najveća obzervacijska i multicentrična studija objavljena do danas, s mehanizmom "slijepog očitanja", uz ulaganje od 1,5 milijuna eura: 1.767 analiza slučaja, uključeno 35 neuroloških centara i educirano 26 sonologa sa područja cijele Italije i 3 međunarodna stručnjaka za centralizirano očitanje ispita.

http://www.emsp.org/news/emsp-member-news/185-press-release-there-is-no-correlation-between-ccsvi-and-ms 

U prilogu je Studija na engleskom jeziku i na hrvatskom jeziku, te link na koje možete pročitati priopćenje." 

i to kaže doktor Giancarlo Comi koji je plaćen od: 

Dr. Comi has received personal compensation for activities with Novartis, Teva Pharmaceutical Ind. Ltd., Sanofi, Genzyme, Merck Serono, Biogen, Bayer, Actelion and Serono Symposia International Foundation. Dr. Comi has received research support from Novartis, Teva Pharmaceutical Ind. Ltd., Sanofi, Genzyme, Merck Serono, Biogen, Actelion, Almirall, Hoffman La Roche and Bayer

Zabrinuta sam i pogođena time što netko tko treba zastupati MOJE/NAŠE interese, na ovaj način zastupa interese NEUROLOŠKOG I FARMACEUTSKOG lobija.

Ako imate komentare na ovo, molim da ih uputite na mail saveza: sdms_hrvatske@sdmsh.hr

A mene bi zanimalo zašto NIKADA nitko iz SDMSH nije pitao NAS koji smo obavili postupak angioplastike o iskustvu i poboljšanjima koje smo imali i imamo.

Također bi me zanimalo, radi li se na tome da MI koji smo obavili postupak angioplastike imamo omogućene kontrole stanja naših vena u Hrvatskoj?
Slanjem ovakvih dopisa SDMSH potiče ogorčenost i nepovjerenje u svoje dobre namjere
Da bi bili vjerodostojni u brizi i informiranju, članovima bi trebali dostaviti upozorenja FDA o Tysabriu, Gilenyi (Fingolimodu), Laquinimodu, Avonexu, Campathu, Copaxonu. Također i upozorenje o pretjeranom korištenju kortikosteroida i nuspojavama koje ono izaziva. 

Nadam se da će uskoro SVI članovi dobiti navedene inforamcije, a ne samo one koje gura farmaceutska industrija kao sponzor liječnicima i većini društava MS u svijetu.

c o s m o tzv. studija

Uljno-proteinska prehrana dr. Budwig

 

Laneno ulje i svježi nemasni kravlji sir osnova su ove prehrane

Uljno-proteinsku prehranu osmislila je dr. Johanna Budwig, njemačka znanstvenica, doktorica kemije i fizike i ekspert za masnoće koja je prije skoro 60 godina shvatila kako suvremeni način života i industrijski prerađena hrana pogoršavaju zdravstveno stanje čovjeka. Provela je više od pola života objašnjavajući svijetu koje koristi ta prehrana daje, a u nastojanju da širu javnost upozna sa svojim saznanjima napisala je desetak knjiga.

Uljno-proteinska prehrana, zajedno s ostalim dijelom Budwig protokola (koji čini još i terapija sunčevim zrakama, izbjegavanje stresa i zatrovane okoline, te korištenje Eldi ulja), omogućuje tijelu da ozdravi od teških bolesti.
Uljno-proteinska prehrana dr.Budwig dokazala se uspješnom tamo gdje su mnogi konvencionalni lijekovi podbacili.
Koristi se u terapijama u slučajevima raka, arteroskleroze, bolesti srca i krvnih žila, povećane prostate; koristan utjecaj ima kod artritisa, ekcema i drugih kožnih bolesti, dijabetesa, depresije i cijelog niza drugih bolesti.

Teorijske postavke uljno-proteinske prehrane
Dr. Budwig je otkrila da je krv ljudi teško bolesnih od raka deficitarna u nekim važnim esencijalnim sastojcima kao što su fosfati i lipoproteini, za razliku od krvi zdravih osoba. Otkrila je da, kada se ovi prirodni sastojci nadomjeste, tumor lagano odumire, slabost i anemija prestaju i životna energija se vraća. Simptomi raka, nepravilan rad jetara i dijabetes se ublažavaju.
Dr. Budwig je potom otkrila prirodne načine kako da ljudi prehranom nadoknade ove esencijalne sastojke koji su potrebni tijelu. Ova dva prirodna sastojka su laneno ulje i svježi nemasni sir, a potrebno ih je uzimati zajedno kako bi se postigao učinak - pošto jedan djeluje kao nositelj da bi se sastojci drugog mogli osloboditi.
Dr. Budwig je bila veliki protivnik takozvanih "lažnih" masti – "hidrogeniziranih",
"djelomično hidrogeniziranih", u stvari trans-masnih kiselina. Kemijskim razlaganjem ove masnoće postaju štetne tvari koje se odlaže u tijelu. Na primjer, srce odbacuje ovakve masti i one završavaju kao anorganske masne naslage na samom srčanom mišiću. Na kraju blokiraju cirkulaciju, oštećuju rad srca, sprečavaju obnavljanje stanica i ometaju slobodan protok limfne tekućine.

Pojednostavljeno na staničnoj razini događa se sljedeće:

§ negativno nabijene, višestruko nezasićene masne kiseline sastavni su dio stanične membrane

§ u staničnoj jezgri nalaze se pozitivno nabijeni proteinski spojevi koji sadrže sumpor

§ zajedno su neophodni za staničnu izmjenu tvari

§ zajedničko djelovanje višestruko nezasićenih masnih kiselina i proteinskih spojeva koji sadrže sumpor preduvjet je za optimalno aerobno stanično disanje i ispravnu diobu stanica

§ manjak višestruko nezasićenih masnih kiselina dovodi do nedostatka kisika u stanicama, zatim do anaerobne izmjene tvari, te razarajuće diobe stanica

Opće preporuke uljno-proteinske prehrane

Cilj prehrane je reaktiviranje vitalnih funkcija stanice. To se postiže uzimanjem prirodnih nezasićenih omega-3 masnih kiselina, koje npr. sadrži laneno ulje, koje postaju topive u vodi kada su pomiješane sa svježim nemasnim sirom. Ta dva sastojka kombiniraju se s ostalom zdravom hranom - svježim voćem i povrćem (bilo sirovo, kuhano ili kao hladno prešani sokovi), sirovim orašastim plodovima (ne kikiriki), određenim žitaricama (riža, heljda, proso i sl.), začinima, čajevima i medom.

Ako se koristi laneno sjeme, mora biti svježe mljeveno. Od masnoća dozvoljeno je koristiti samo laneno i kokosovo ulje.
Kokosovo ulje koristi se kod kuhanja jela, jer se zagrijavanjem ne stvaraju štetni sastojci.
Laneno ulje treba biti nerafinirano i hladno prešano, a stupanj gorčine pokazuje njegovu kvalitetu. Ne smije se zagrijavati, već se dodaje jelu tek na kraju pripreme.
Moguće ga je kratko zagrijavati samo uz odgovarajuću zaštitu (npr. pomoću sulfhidrilne skupine koja se nalazi u začinima kao što je npr. papar), ali ni tada dulje od minute!

Obroci pripremljeni s lanenim uljem moraju se odmah pojesti.

S druge strane, potrebno je izbjegavati meso i mesne prerađevine, šećer, kolače i peciva, tjesteninu, svu konzerviranu hranu, te sve životinjske i biljne masnoće (osim lanenog i kokosovog ulja).
Osnovica Budwig prehrane je smjesa sira i lanenog ulja. Omjer je 1 prema 2
=>1 žlica ulja i 2 žlice sira. 

 

 

  

Svaki dan u obroku možete mijenjati sastojke prema ukusu te smjesu sira i lanenog ulja kombinirati s ostalim voćnim sokovima (trešnje, borovnice i sl.), naribanim voćem (po zimi jabuke) ili suhim voćem (grožđice, marelice i sl.) natopljenim u soku od jabuke.

Također možete dodavati mljevene orašaste plodove
(ne kikiriki), banane, sok od limuna, kakao, kokosov orah, vaniliju, cimet kao i heljdu, proso i rižu.

Vitamin D3

Vitamin D3

Nekoliko desetljeća unatrag zanimanje za D vitamin povezivano je s metabolizmom minerala i izgradnjom kosti. Novija istraživanja pokazuju puno širi spektar biološkog djelovanja koji još nije potpuno istražen. Zbog tih novih spoznaja poraslo je zanimanje za novootkrivene učinke D vitamina.
Primarni izvor vitamina D nije prehrana. On nastaje kemijskom fotolizom u koži. Kada ultravioletna svjetlost B (UVB) prodre u epidermis kože, apsorbira 7-dehydrocholesterol, metabolit kolesterola, koji se tada pretvara u vitamin D3 kalciferol. On je biološki inaktivan i metabolizira se u jetrima u 25(OH) D kalcidol, koji je glavni oblik D vitamina za procjenu razine u krvi. Kalcidol je također biološki inaktivna supstancija. Konačni korak u sintezi D vitamina je pretvorba kalcidola u bubrezima u biološki aktivni hormon 1,25 OH 2D kalcitrol.
Postoji ukupno pet oblika D vitamina. Dva najvažnija su vitamin D2 (ergokalciferol) i vitamin D3 (cholekalciferol), pa kada se spomene vitamin D, to podrazumijeva vitamin D2 ili D3 ili oba.
Vitamin D2 sintetiziraju biljke, a D3 sintetizira se u ljudi pod djelovanjem ultravioletnog svjetla B (UVB) valne dužine od 270 do 300 nm. Primarni izvor D vitamina stvara se uz pomoć sunca, pa ga neki nazivaju "vitaminom sunca".
Goli ljudi u Africi akumuliraju najviše 10 000 internacionalnih jedinica (IU) na dan. Samo izlaganje suncu nikada D vitamin ne dovodi do toksične razine u krvi. Srednji metabolizam D vitamina zahtijeva razinu kalci-ola 25 OH D u krvi od 100 do 125 nmol/L.

Količina D vitamina u čovjeka koja se stvara pod utjecajem sunca ovisi o sljedećim čimbenicima: dobi, boji kože, površini kože eksponirane suncu, dobu godine, dobu dana, oblačnosti, prisutnosti magle, onečišćenju zraka, duljini ekspozicije suncu i geografskoj širini.U hladnoj klimi poput one u sjevernoj Europi ili sjevernoj Americi prosječna dnevna akumulacija je daleko ispod prosječnih potreba, jer je u tim krajevima tijekom pola godine proizvodnja vitamina D uz pomoć sunca gotovo zanemariva.

Tijelo treba sunčevu svjetlost da bi moglo proizvesti D vitamin, no kako previše sunca šteti koži, Američki nacionalni institut za zdravstvo savjetuje izlaganje suncu dva puta na tjedan, od 10 do 15 minuta, a nakon toga na kožu treba nanijeti sredstvo sa zaštitnim faktorom, što je kompromis između potrebe za vitaminom D i štetnog djelovanja UV zraka na kožu.

Danas je nedostatak vitamina D procijenjen u 52 posto Europljana, a u pojedinim zemljama obuhvaća čak do 75 posto stanovništva. Te brojke potvrđuju mišljenje da je manjak D vitamina postao globalni zdravstveni problem.Ulje bakalara, jaja, riba, jetra i hrana ojačana vitaminom D uobičajeni su izvori tog vitamina. Ako ti izvori nisu dovoljni zbog preventivnih ili terapeutskih razloga, potrebno je uzimati pripravke D vitamina. Medicinski institut američke akademije iz 2010. godine preporučio je dnevne doze koje se odnose na ukupno uzimanje iz hrane, pića i dodataka prehrani, uz pretpostavku da zbog nedovoljnog izlaganja suncu nema stvaranja D vitamina u koži.
Danas se smatra da doze sve do 4000 IJ ne izazivaju nikakve štetne simptome. Prvi nepovoljni otrovni učinci pojavljuju se kod najmanje dnevne doze od 40 000 IJ.
Kada se sintetizira u bubrezima, kalcitrol cirkulira kao hormon koji regulira koncentraciju kalcija i fosfora u krvi. Na taj način on regulira zdrav razvoj i rast kosti. Vitamin D sprečava razvoj rahitisa u djetinjstvu i ostomalacije u odraslih.
Niska razina D vitamina izaziva poremećaj mineralizacije kostiju izazivajući omekšanje kostiju u djece (rahitis) i odraslih (ostomalacija).
Rahitis je bolest koja se manifestira u djetinjstvu, a uzrok joj je poremećaj mineralizacije (ulaganje kalcija u hrskavičnu tvar) u fazi rasta. Manifestira se u početnom stadiju manjkom kalcija u krvi, što povećava mišićnu i živčanu podražljivost. U daljnjem tijeku bolesti dolazi do omekšanja kostiju lubanje, iskrivljenja dugih kostiju nogu, "rahitičnih krunica" na rebrima, usporenog rasta i razvoja. Rahitis se najčešće pojavljuje u nerazvijenom zemljama trećeg svijeta.
Rizični čimbenik za pojavu bolesti čini prehrana bez životinjskih proizvoda.
Majčino mlijeko sadrži male količine D vitamina, a pojedini socijalni običaji i mala izloženost suncu pridonose manjku D vitamina. Čak i u nekim izrazito sunčanim zemljama, poput Nigerije, Južne Afrike ili Bangladeša, bolest se u djece pojavljuje zbog niske razine unosa kalcija jer im se prehrana sastoji uglavnom od žitarica. Zanimljivi su novi izvještaji iz Velike Britanije, gdje se danas zbog smanjene ekspozicije suncu upozorava na povećanje slučajeva rahitisa u djece od prve do pete godine života.
Budući da se vitamin D vrlo ograničeno može naći u hrani, preporučuje se konzumiranje mlijeka obogaćenog D vitaminom, zbog najbolje iskoristivosti vitamina D, ali i kalcija. Američka iskustva iz 20. stojeća pokazuju da povećanje potrošnje mlijeka ojačanog malim količinama D vitamina dramatično smanjuje obolijevanje od rahitisa.
Novorođena djeca u prvih mjesec dana života zaštićena su zalihama vitamina D koje su dobili od svojih majki. No već u drugom mjesecu života potrebno je taj vitamin nadoknaditi u obliku kapi (najčešće 5 kapi). U drugoj godini života dijete je već više izloženo suncu, ali u zimskim mjesecima može se pojaviti potreba za vitaminom D.
Osteoporoza je stanje smanjene gustoće i čvrstoće kosti te dovodi do njezine lomljivosti. Osteoporoza doslovce znači da je kost ispunjena nenormalnim šupljinicama, porama i može se stisnuti poput spužve. Ta koštana bolest često dovodi do lomova kosi. Normalna kost sastoji se od proteina, vezivnog tkiva (kolagena) i minerala (kalcija i fosfora), što joj daje čvrstoću, dok kost zahvaćena osteoporozom može puknuti već pri manjoj ozljedi. Prijelomi se manifestiraju u obliku pukotina na kuku ili urušavanja kao kod kompresionih prijeloma kralježnice. Kralježnica, kuk, rebra i ručni zglob mjesta su uobičajenih fraktura kosti, premda se prijelomi povezani s osteoporozom mogu pojaviti na bilo kojoj kosti u tijelu.
Osteoporoza može biti prisutna bez ijednog simptoma i trajati desetljećima, jer je do pojave prijeloma bezbolna. Tijekom godine ponovljeni prijelomi kralježnice izazivaju kroničnu bol (straga, u leđima, nisko), bolesnici gube na visini i kralježnica im se zakrivljuje.
Pojava osteoporoze je znatno češća u žena jer one brže od muškarca gube koštani materijal, osobito nakon menopauze kada dolazi do pada hormona estrogena koji pomaže u očuvanju kosti. U Velikoj Britaniji u dobi od 50 godina dvije od 100 žena imaju osteoporozu. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) procjenjuje da svaka četvrta žena starija od 60 godina boluje od osteoporoze. U Europi se svakih 30 sekundi dogodi jedan osteoporotični prijelom kosti. Kod muškaraca, ako žive dugo, također postoji rizik od razvoja osteoporoze.
Vitamin D u kombinaciji s kalcijem, uz ostale lijekove, pridonosi povećanju gustoće i čvrstoće kosti.
Već nekoliko desetljeća uloga D vitamina povezivala se s regulacijom kalcija, fosfora i formiranja kosti.
Suvremena istraživanja upozoravaju na mnogo širu biološku ulogu kalcitrola (1,25 (OH) D nego što je regulacija mineralnog metabolizma. Kalcitrol je povezan s funkcijom mozga i imunološkim sustavom.
Već je u prošlom stoljeću osamdesetih godina utvrđeno da imunološke stanice imaju receptor za aktivni hormon vitamina D (kalcitrol) i da isti hormon regulira imunološke funkcije. Daljnje imunološke analize pokazale su različite regulacije aktivnosti tog hromona pa svi kombinirani učinci smanjuju upalne autonomne reakcije.
To objašnjava zašto je hormon vitamina D učinkovit u supresiji različitih autoimunih bolesti kao što su multipla skleroza, tip I šećerna bolest, reumatoidni artritis, lupus.Mozak može sintetizirati kalcitrol i ima njegove receptore u moždanoj kori, malom mozgu, spinalnoj moždini i još nekim drugim dijelovima mozga.
Manjak hormona D vitamina povezan je s kontrolom nervoze, autizma, šizofrenije, Parkinsonove bolesti, Alzheimerove bolesti i multiple skleroze. Manjak D vitamina može uzrokovati prerano smanjenje spoznajnih funkcija.
Sa starenjem kalciferolski endokrini sustav postaje neučinkovit zbog manjka proizvodnje kalciferola uzrokovanog smanjenim izlaganjem suncu. Precizna uloga D hormona u starenju nije još potpuno utvrđena, ali hipo i hiper vitaminoza dovode do bržeg starenja
Veliki broj istraživanja pokušao je dokazati moguću ulogu D vitamina u prevenciji raka. Prvi rezultati dolaze iz epidemioloških studija vezanih za korelaciju geografskog smještaja. Ljudi koji žive na južnim geografskim širinama imaju nižu učestalost pojave i smrtnosti od raka nego oni koji žive u sjevernom širinama. Kako je izloženost suncu potrebna za stvaranje D vitamina, istraživači smatraju da razina D vitamina utječe na tu razliku.
Internacionalna agencija za istraživanja raka (dio SZO-a) 2008. godine je zaključila da vitamin D snizuje rizik od razvoja raka debelog crijeva. Jedno istraživanje provedena je na 1200 zdravih poslijemenopauzalnih žena, koje su podijelili na dvije skupine. Prva je skupina uzimala kalcij (1500 mg) i D vitamin (1100 IJ), a druga je uzimala samo placebo. Istraživanje je trajalo 4 godine. Žene koje su uzimala D vitamin i kalcij imale su 60 posto nižu učestalost svih vrsta raka.
Laboratorijska ispitivanja potvrdila su utjecaj D vitamina na stanice raka i u kulturi tkiva. U tim studijama D vitamin potiče diferencijaciju i smrt stanica raka.
Neka istraživanja upućuju i na to da su visoke doze vitamina D povezene sa smanjenjem rizika od raka debelog crijeva, ali taj zaključak nije usuglašen. Nije jasno je li vitamin D povezan sa smanjenjem rizika od ostalih vrsta raka, kao što su rak dojke, prostate i gušterače. Američki institut za rak ne preporučuje upotrebu D vitamina za sniženje rizika od raka debelog crijeva, a niti drugih vrsta raka.
Također, istraživanja podupiru i koncept da je vitamin D uključen u razvoj bolesti srca i krvnih žila te povišenog krvnog tlaka. Učinak D vitamina u snizivanju krvnog tlaka uključuje i smanjenje učinka renin-angitenzin-aldo-steron sustava i izravni učinak na smanjenje kalcifikacije krvnih žila.
Niska razina vitamina D u krvi u osoba s povišenim krvnim tlakom pozitivno reagira na liječenje D vitaminom.
Iz svega navedenog jasno se razabire da je biološka akti vnost D vitamina osim koštane funkcije povezana s mnogim drugim funkcijama, koje su danas djelomično istražene.
Većina istraživača, liječnika i nutricionista danas smatra da se povećanjem unosa dnevnih doza D vitamina može smanjiti učestalost mnogih bolesti te produljiti kvaliteta i trajanje života.
Piše:prim. Branimir Modrić, dr. med., spec. internist-kardiolog, Poliklinika Intermedika, Zagrebtekst preuzet sa http://www.zdrav-zivot.com.hr

 

Vitamin D i prevencija tumora, dr. David Grimes