ponedjeljak, 21. studenoga 2011.

DVIJE GODINE

Na današnji dan CCSVI je izašla iz kutije, o tome piše CTV na svojim stranicama.

Prije dvije godine 20.11.2009. emisija CTV, novinarke Avis Favaro upoznala je svijet sa prof. Zamboniem i njegovom teorijom CCSVI u vezi sa Multiplom sklerozom.

Mi u Hrvatskoj se još uvijek ne možemo pohvaliti da imamo mogućnost razgovarati sa našim liječnicima kao ravnopravan sudionik u vlastitom liječenju.

Prolazi vrijeme, dragocjeno za nas. No kako se i mi oboljeli razlikujemo po bolesti, tako se razlikujemo i u svakodnevnom pristupu životu i odlukama.
Razmišljala sam zašto se neki ljudi tako olako prepuštaju tuđim odlukama o kojima zapravo ovisi njihova budućnost?
Vjerujem da bi velika većina ljudi koja se još nije odlučila za intervenciju to prihvatila kao i bilo koji drugi lijek koji im ponudi ili ordinira liječnik.
S obzirom da intervenciju i uklanjanje CCSVI kao pomoć, neurolozi generalno ne spominju, tako su ljudi prepušteni vlastitim odlukama.
Također, uočila sam u ovih dvije godine neke stereotipe ponašanja oboljelih od MS.

Jedna grupa su oni pokušavaju pomoći i sebi i drugima i preispituju sve što se nudi i u svemu traži neki smisao irazumijevanje. vjerujući da će ono za što su se odlučili, pomoći.

Druga grupa su ljudi koji će prihvatiti sve što im liječnici ponude i nadati se da će im biti bolje, vjerujući u znanje i dobronamjernost liječnika.

Treća grupa su oni koji će prihvatiti sve što im se nudi, ali u glavi će imati misao, ajde probat ću još i to....a podsvjesno razmišljajući, znam da ništa od toga.

Ima još grupa koje bi ovdje mogla nabrojati, ali ove su najčešće.
Neću sad spominjati one koje su obilježene osnovnim egzistencijalnim razlozima u svom ponašanju i djelovanju....

E sad, u koju grupu tko spada, stvar je iskrenosti prema samom sebi, ali pretpostavljam da smo dovoljno odrasli da to možemo.

Nadam se i vjerujem da slijedeć godine neću napisati ovo isto kao sad i kao i prošle godine.








1 komentar:

  1. Razmišljanje i komentar su ti na mjestu, kao i uvijek. Pokretačka energija i upornost zadivljuju. Vjerujem da će rad svih nas malobrojnih koji nešto poduzimamo dati rezultat. A institucije, udruge?!?!????

    OdgovoriIzbriši