S obzirom da u Hrvatskoj ne postoji ili ja za nju ne znam klinika gdje se radi balonska angioplastika oboljelima od MS, da bi se uklonio poremećaj u venama koje dreniraju krv iz mozga, ništa drugo mi ovom trenutku nije preostalo, nego put pod noge.
S obzirom na sve pročitano, iskustva do sad napisana i procjenu svega odlučili smo da je odlazak na navedeni postupak za mene najbolja odluka.
Reference liječnika u Nišu, vaskularnih kirurga, radiologa i i interventnih radiologa ulijevali su mi najveće povjerenje u njihovu stručnost i želju da pomognu i sami nauče nešto novo.
Istovremeno, bolnica u Nišu nije komercijalna bolnica, niti se bavi medicinskim turizmom, te njihova prva djelatnost nije zarada nego liječenje.
Opremljeni svim informacijama, isplaniranim itinererom (Tour de Srbija) krenuli smo.
Nakon obilaska, upoznavanja sa dragim virtualnim, a sada i real life prijateljima stigli smo u Niš.
Prespavali u jednom malom ugodnom hostelu, dočekani od krasnih ljudi, sutradan ujutro odšetali do bolnice.
U bolnici nas dočekuje sestra koja je zadužena za MS pacijente i vodi o njima brigu cijelog dana.
I počinje standardna procedura - stavljanje braunile u venu, doppler, MR, čekanje postupka. Na postupak sam otišla u 12.05. Sala ozvučena, prof. Bošnjaković spreman za postupak opušteno pjeva, pomalo razgovaramo i upoznajem ga sa situacijom oko CCSVI u Hrvatskoj. Postupak kreće, steriliziranje prepone i dva mala uboda komarca u preponu, nakon toga više ništa nisam osjetila u preponskom dijelu. Kateter se uvlači, profesor objašnjava da sad gledaju azygos venu, pa lijevu i desnu jugularnu. Kod lijeve sam osjetila treperenje i malo treperenje iznad srca.
Prof.Bošnjaković kaže, sad smo završili snimanje, krećemo na intervenciju, problem je LIJEVA vena. To je iznenađenje, jer imam dva nalaza dopplera, na kojima se na jednom kaže da je brži protok u desnoj, a drugi nalaz kaže moguća stenoza desne.
Nakon intervencije profesor kaže, da je ovo problem u veni koji se nije mogao vidjeti niti dopplerom niti MRVom.
Postojala je juktavalularna (ma što god to značilo) stenoza sa retrogradnim (povratnim tokom) i kolateralnom drenažom kroz druge vene i kroz tiroidnu venu (imam i problem i sa štitnjačom koja je isto zahvaćena autoimunom bolesti).
Stenoza se uklanja širenjem balona i uspostavlja se ispravna drenaža.
U trenutcima širenja balona mali bol ispod lijevog uha u stražnjem dijelu vrata.
Cijeli postupak od ulaska do izlaska iz sale trajao je oko 40 min, to je nekakav prosjek, mada može i duže i kraće. Odvezli su me u sobu, ležanje na leđima 2 sata bez jastuka, (za mene težak dio, operirana kičma + ležanje na leđima s ispruženim nogama= teško). No sve se isplati izdržati.
Nakon nekog vremena sestra daje injekciju antikoagulanta u trbuh i smije se staviti jastuk pod glavu. Još neko vrijeme ostanak u bolnici. U tom čekanju otpusta, razgovaram sa SM, njegovim tatom, DB, njegovim roditeljima, gospođom iz Vranja.
Svi imaju iskustva MSovaca koji su prošli razno razne pokušaje liječenja, ali ni jedan nije dao zadovoljavajuće rezultate.
Naprotiv, DB je od zadnjeg „lijeka“ dospio u ovo stanje u kojem je bio do intervencije, ležanje u krevetu.
I eto malo po malo došlo je vrijeme da nas dr. Živić upozna s onim što nam je rađeno, s onim što mi trebamo raditi nakon izlaska iz bolnice da bi oporavak tako u očekivanom smjeru.
Za pušače, nepušenje, a za sve generalno Aspirin protect 100mg, 1x na dan+pivski kvasac (suhi). Kontrola za 3 mjeseca kod vaskularnog kirurga.
Pozdravili se svi uzduž i poprijeko i laganim korakom 8koliko su to flasteri dozvoljavali) krenuli iz bolnice na spavanje.Već u tom kratkom hodanju od bolnice osjećam da mi je glava bistrija i da nema onog osjećaja vrtnje i nestabilnosti. Onog osjećaja idem ja i de cesta, ovaj put sam išla samo ja , držeći se naravno pod ruku s mužem.
E, ali ne možeš ti na spavanje kad ljudi žele iskazati dobrodošlicu… Teškom mukom moj muž je pristao na drugi roštilj u dva dana (možete misliti kako mu je bilo teško). Tako smo bili čašćeni izvrsnim roštiljem i sve sam to izdržala bez problema.
Spavala cijelu noć i spremna krenula na nastavak puta Tour de Srbija....i upoznavanje u real lifu ostalih FB prijatelja.
Obavili sve planirano, nadam se uspješno i sad ostaje samo raditi na poboljšanju stanja.
Danas, 3 dana nakon postupka, ruke tople, noge tople, u glavi nema košmara, ne vrti mi se, stojim s ispruženim rukama be rušenja, hodam nogu pred nogu cca deset metara bez zanašanja na jednu ili drugu stranu. Slika je malo bistrija. Teško je pobrojati promjene, jer niti teškoće nisu bile uvijek iste....
Stopala su utrnuta i dalje.....ali mislim da će hod biti bolje jer me ne zanosi na stranu.
Sad kad sam to obavila, nadam se da ću sve potrebne preglede, kontrole i praćenja moći obavljati kod nas.
Materijale imam, liječnicima kojima ću ići nosim sve na uvid i nadam se najboljem za sebe i sve ostale koji se žele liječiti na ovaj način.
No da ne ostane sve samo na nadi, molim sve koji čitaju ovaj blog, a imaju mogućnost kontaktirati sa vaskularnim kirurgom i interventnim radiologom da to i učine. Pokušajte zainteresirati i objasniti ljudima da to nije nikakav bauk, da nas neće ugroziti obična balonska angioplastika i da nam se na ovaj način uskraćuje mogućnost liječenja jednim postupkom koji ne nanosi nikakvu štetu, a donosi gotovo svima baerem malu korist.
Emisija RTS u kojoj sudjeluju moji prijatelji iz Srbije i doktori koji rade postupak u Nišu
Nema komentara:
Objavi komentar