utorak, 30. studenoga 2010.

San i java

Zazvonio je telefon, vrijeme je za ustajanje. Moja prijateljica Višnja, kao i uvijek, došla je do kupaone i jedva otvorila oči i vodu.

Dok je voda tekla sneno se zagledala u svoj odraz u ogledalu…..iz ogledala ju je mjerkao neki čudan lik, koji kao da nikad do tad nije vidjela.

Protresla je glavom, umila se i ponovno pogledala…, ali tamo je još uvijek bila ta osoba koja joj se nije dopadala, krivog nosa, tankih usana, klempavih šiju, obješenih kapaka…, a zubi, posebna priča, zubi kao nabacani, raznih smjerova i boja….

Gledajući taj čudan lik, moja Višnja je pomislila, ovo ne mogu biti ja, pa ja imam prekrasne zube, pune usne, mali pravilan nos i uglavnom, ja sam savršena!!!

S tom mišlju obavila je jutarnju toaletu i otišla na posao.

U isto vrijeme na drugom kraju grada, ja sam jedva ustala iz kreveta, umornija nego što sam legla, dovukla se do natikača, pipajući zidove i pridržavajući se došla do umivaonika i ogledala, ali tamo je bila samo jedna maglovita mrlja.
Zidovi oko mene pokazivali su pravo neprijateljstvo napadajući me sa svih strana…., a i umivaonik je pokazivao netrpeljivost….

Pomislila sam, tko se ovo šali, jesam li budna ili spavam.

Nisam pila, ja ne pijem, a zašto se onda njišem?
Zašto se njiše i okreće sve oko mene?

Možda ipak spavam, umila sam oči i lice vodom, ali slika na ogledalu ostala je ista – nije je bilo, umjesto mog lika tamo je bila moja mrlja….

Nekako sam se spremila za posao, primila se pod ruku s mužem i počela novu svakodnevnu borbu sa svojim tijelom, poslom, životom…..i MS-om.

Višnja je stigla na posao, putem razmišljajući kako da svoj zamišljeni lik pretoči u stvarnost, listala je časopise, našla zgodne žene…..i dogovorila operativni tretman uljepšavanja.

Dogovorila je termin kod plastičnog kirurga i sva sretna me nazvala. Bilo mi je drago da će to obaviti, jer dugo godina je svoj izgled doživljavala kao teret i sad će napraviti kompletnu preinaku.

Možda mi čak i dio troškova pokrije MZSS, jer imam neki problemčić s nosom, kao ne mogu pravilno disati i to će mi priznati osiguranje. Bila sam sretna zbog nje. Termin dogovora s kirurgom je bio uskoro i sve što je zamislila je i obavila, nitko nije postavljao pitanja je li to medicinski opravdano, ima li ona kakvih poteškoća radi svog izgleda, nikome nije bilo čudno što ona želi izgledati kao u svojim snovima…..

Kirurg je napravio sve što je Višnja tražila, ona je sad gotovo onakva kakvu je sebe vidjela u snovima…..ah, da, još samo mora povećati grudi….No nitko se neće pitati je li to medicinski opravdano…

Došla sam na posao, jedva hodala hodnikom, tabani i stopala utrnuti, u glavi se okreće centrifuga, a ja razmišljam kako sam prije nekoliko godina dolazila biciklom na posao, hodala kilometrima…..šetala po šumi, išla u ribolov…na izlete…kazalište…

Još uvijek sam sanjala da ću opet voziti bicikl, da ću hodati kao i prije….i odjednom ukazala se nada. Moja bolest je možda povezana sa venskim poremećajem….Da, činilo se tako jednostavno, ali tko bi rekao da može biti tako kompliciran put od snova do stvarnosti?

Tražila sam da se moje vene dovedu u funkciju, ako se one meni ne sviđaju, zašto ja ne bih imala vene s kojima ću biti zadovoljna? Ne brinite imam ja ružne vene i na nogama, možete mi i njih popraviti….rekla sam.

OK, te vene možemo popraviti zato što su ružne, nema veze što vas ne bole i nemate s njima problema, dovoljno je da su ružne….ali ove u vratu…hm?
To nažalost nije medicinski dokazano i JAAAKO je opasno, rekli su mi.

Ali ja hoću imati lijepe, otvorene, funkcionalne vene, meni je jako važno da nisam umorna, da mi se ne vrti, da sam stabilna….da ne moram nositi pelene……

E, ne može……mi to nećemo raditi jer je to opasno, jer se ne želimo izložiti medikolegalnim nesporazumima……i još nešto, mi jako malo znamo o cerebrospinalnoj venskoj anatomiji i funkcioniranju pa ćemo pričekati da nam drugi kažu ima li to veze s vašom bolešću ili ne…..

Višnja danas šeće gradom, ogledavajući svoj novi lijepi lik u svakom izlogu………, a ja?

Ja šećem s njom.
Zahvalna što postoje liječnici koji hoće ispitati nove mogućnosti , dokazati stare pretpostavke i pomoći ljudima…..ne čekajući nekog drugog, ne bojeći se reakcije kolega i ne gubeći vjeru u sebe…..

Nema komentara:

Objavi komentar